Spušta se nedeljno jutro
I probudih se u nedeljno jutro
nikako da namjestim glavu da ne boli
A pivo koje sam doručkovao nije bilo loše
te popih još jedno za desert.
Onda zateturah u ormar kroz odjeću
i nađoh najčišću od prljavih majica
zatim sam se umio i počešljao
i sjurio stepenicama zagrliti dan
Noć prije sam se napušio
cigareta i pjesama koje sam birao.
I zapalio sam prvu i gledao malo dijete
kako se igra šutajući limenku
Onda sam prešao cestu
i uhvatio nedeljni miris pečene piletine
i Bože, to me vrati u prošlost na nešto što izgubih
Negdje, nekako usput.
Na trotoaru u nedeljno jutro
želim Bože da sam kamen.
Jer nešto je u nedjeljnom danu
da se čovjek osjeća sam.
I ništa nije kratko
a smrt je manje usamljena
od zvuka trotoara grada koji spava
dok se nedjeljno jutro spušta.
U parku vidjeh nekog tatu
kako njiše nasmijanu djevojčicu
i zastadoh iza nedjeljne škole
i poslušah pjesme koje su pjevali
Onda sam krenuo ulicom
A negdje u daljini usamljeno zvono
ozdvanjalo je kanjonom
kao jučerašnji snovi koji nestaju.